Zavičaj mi u grudima spava 

Da sam soko i da imam krila,
Da se vinem nebu u visine.
Da obiđem moj zavičaj mio,
Lijepi Plav i rodno Gusinje.

Da je meni da preletim samo,
Rodna brda Gusinjske doline.
Da posjetim mezar roditelja,
I Izvore da me želja mine.

Da pogledam na našu dolinu,
Od Gusinja pruža se do Plava.
Jer me srce samo tamo vuče,
Rodno mjesto nema zaborava.

Ja te sanjam i o tebi mislim,
Nikada te nisam napustio.
Otišo sam moralo se tako,
Ali sam te u srcu ponio.

Da sam soko i da imam krila,
Svakog bi ti dana dolazio.
Na izvore napio se vode,
Ali paša što nam ostavio.

Preletio Gusinjsku čaršiju,
I mahale našeg lijepog Plava.
Da me želja i merak moj mine,
Zavičaj mi u grudima spava.

Autor
Bajram Bajro Neljković
17/11/2020

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *