Κάτι από μένα λείπει Στο πατέρα μου. Γιούλα Ιωάννου Πατσαλιδου Χατζηηλια από Κύπρο. Από την ημέρα που έφυγες κάτι από μένα λείπει. Στο φυλλοκαρδι μου κενό Που διογκώνει ο καιρός Και με γεμίζει θλίψη. Κάτι που θέλω να σου πω Δεν φτάνει
Uzdizem osecaj! Svaki tvoj pogled kao da nosi me nekud on mi prenosi svetlost tera me da te osecam Jos neki krici kazu ljubav ih salje da nam unosi nemir mesto dobrog osecaja Svetlost je iznad mrak nema dusu kazu da ljubav
ЖИВЕАМ ВО ОБЛАЦИТЕ (Clouds) c Живеам во облаците, мислите со секој облак патуваат во бескрајот од небесната шир. Ѕвездите ми го осветлуваат патот, трепкајќи, една до друга одѕвонуваат, пеејќи ја мелодијата на љубовта. Живеам во облаците, сонувач сум, на убави сништа, и
FILM Noću kad legnem daljina me zove… zato obučem najlepše odelo za šetanje kroz njene snove. pokušavam sve da udovoljim voljenom drugu… a ona ode da spremi nove reći da u njih obuće staru tugu… U snovima smirim svoju znatiželju.. otputujem u
Podari mi sreću Dodirni me dodirom i podari sreću uzdaha, dodirni me pogledom i odnesi svu patnju i jad… Donela mi zora uzglavlja prosutih zveda i rasute kose na livadama čekanja jednog dodira i mirisa sna… Drhtavi dodiri jutra, sačekajte jednu
M I R I S Miris je doneo tvoju daljinu, u rosno jutro moje uspomene, uhatila sam zrak tvoga mirisa, i zagrlila dodirom jecaja… Miris je doneo tvoje tople ruke, milina nežnosti zaleprša u dahu, drhtaji osetiše niti duge u svakom dodiru
ONOM ŠTO RAZUMEO ME NIJE Onom što razumeo me nije , što je verovao svima više no meni , onom što nikad usudio se nije da priđe mi kao zaljubljenoj ženi . Onom za kog’ je ljubav glupost , a reč volim
Zavičaj mi u grudima spava Da sam soko i da imam krila, Da se vinem nebu u visine. Da obiđem moj zavičaj mio, Lijepi Plav i rodno Gusinje. Da je meni da preletim samo, Rodna brda Gusinjske doline. Da posjetim mezar roditelja,
SRCE Srce mi je prepuno tebe ! A ono kukalo po automatizmu se naviklo pa ne vidi kolikih ga muka mučiš , nego radosno kuca , kao švajcarski sat. Stani više stara „ mataro “, zar ne vidiš da smo
Nije ljubav milostinja Ne kuni me , ja ti nisam kriv Prije mene ti si našla sreću. Nemoj da se okreću za nama Ja u tuđu sreću dirat neću. Zašto da sam ja sevep rastanku Budi sa njim , ostani do kraja
KĆERI MOJA MERJEM Malena pahuljo moja , iskro u oku i srećo prva kao juče da si rođena , malena kao mrva. Godine su prohujale u trenu, a sad u tebi vidim odraslu , pametnu , mladu ženu. Mudrosti mnoge kriju tvoje
Covid-19 – ( Mada ne zasluzuje pesmu) Ko brodove na mom moru ljulja? Ko se perjem mojih ptica kiti? Ko je zeljan u Dunavu do kolena mulja? Ko me lazno tesi: “Sve ce dobro biti?” Znam kad kraj je svemu. Osecam.
ISPOD LIPE STARE Ispod lipe stare,u debelom hladu, Zatvorenih oči misli mi se roje. Naviru sjećanja kad smo nekad bili, Zaljubljeni , srećni draga i nas dvoje. Neznam dali da se od sjećanja branim, Ili da ih pustim neka mi se vrate.
Prirodna lepota Priroda je bila darežljiva prema meni,dala mi lepotu kao nijednoj ženi. Sa izvora samo bistru vodu pijem, I svoje maldo lice njome mijem. Po šumici šetam sa svojim bosim nogama i trazim svezeg vazduha. Odmaram oci pogledom zelenila i mirišem
PROČITAJ… Pročitaj reči koje ćute… Stihove ne napisane. Oko ne pogledano… Telo ne dodirnuto… Sve reči ne izrečene! Oseti tišinu, srce kada zacvili, dušu kada je umori vihor… Oseti ruke kada ponesu vatru kada plaminja i suzu koja je gasi! Pročitaj između
GORČINA PELINA Zadnja se kap u čaši prelila reč bolna, kao kost u grlu zastala i ona mrva hleba je presela, nije trebala kao da je htela… Sve maske padoše u jednom trenu, gorčinu pelina popih samo ja… Čitav život kroz
ORLOVSKO GNEZDO Često te ne znam opisati fale mi reči…mnogo toga ne znam i nikada znati neću ali znam da mi ti donosiš sreću! Utkana si u moju dušu cela je isprepletana slovima tvoga imena kako drugačije da te zovem osim jedina!